U zemljama EU veliki dio radnih prava reguliše se kolektivnim ugovorima, a ne zakonima o radu, pokazuje mini-istraživanje "Nezavisnih novina" o radnim uslovima u zemljama Evrope. Kao primjer navodimo socijalno osjetljiviji švedski sistem, više poslovno orijentisani britanski i njemački sistem, kao "sredinu" između njih.


U zemljama EU veliki dio radnih prava reguliše se kolektivnim ugovorima, a ne zakonima o radu, pokazuje mini-istraživanje "Nezavisnih novina" o radnim uslovima u zemljama Evrope. Kao primjer navodimo socijalno osjetljiviji švedski sistem, više poslovno orijentisani britanski i njemački sistem, kao "sredinu" između njih

Švedska

U Švedskoj je najveći broj radnika pokriven kolektivnim ugovorima, koji su obavezujući za sve radnike koji rade u toj oblasti u čije ime pregovaraju granski sindikati. Oko 70 odsto švedskih radnika članovi su granskih sindikata, a oni uživaju pravnu zaštitu sindikata, dodatne polise osiguranja, predstavljanje u slučaju radnih sporova i slično. U Švedskoj zakonski ne postoji minimalna plata, niti država ima obavezu da provjerava iznose koje poslodavac isplaćuje radnicima. U većini kolektivnih ugovora nalaze se odredbe i o minimalnim platama. U Švedskoj je dozvoljeno pokrenuti štrajk radi postizanja kolektivnih ugovora ako su ugrožena prava ispregovarana u kolektivnim ugovorima koja važe za cijelu granu. Štrajk nije dozvoljen ako poslodavac može dokazati da zaposlenici uživaju prava na nivou industrijske grane. Radni ugovori u pravilu sklapaju se na neodređeno vrijeme, a određeni ugovori mogući su u određenim, zakonski definisanim, uslovima, na primjer, ako radnik ima 67 godina, radi u oblasti sezonskog rada ili privremeno mijenja stalno zaposlenog radnika. Ograničeni ugovor može maksimalno trajati dvije godine. Ugovori na određeno vijeme ne smiju se prekinuti prije isteka roka, osim ako se strane saglase. Ukoliko radnik ima dvije godine određenog rada u periodu od pet godina, ugovor automatski postaje na neodređeno vrijeme. Postoji mogućnost "testnog ugovora" zapošljavanja u trajanju od šest mjeseci, a poslodavac ga može raskinuti bez obrazloženja, s tim da, ako radnika ne obavijesti dvije sedmice unaprijed, on ima pravo na odštetu. Generalno, radnika poslodavac može otpustiti pod uslovom da podnese obrazloženje za otkaz. Otkazni rok može trajati do šest mjeseci sa svim pravima i privilegijama, u zavisnosti od godina zaposlenja kod poslodavca.

Radna sedmica traje 40 sati, a radnik može godišnje raditi maksimalno 200 prekovremenih sati. Poslodavac nema zakonsku obavezu dodatnog plaćanja prekovremenog rada, ali se to pitanje često reguliše kolektivnim ugovorom. Radnik ima pravo na najmanje 25 radnih dana za godišnji odmor.

Trudnički dopust je plaćen i traje 480 dana, a počinje dva mjeseca prije poroda i može se, s prekidima, koristiti do navršene osme godine djeteta.

U slučaju bolovanja, imate pravo na 80 odsto plate koju vam isplaćuje poslodavac pri bolovanju do 13 dana. Nakon tog perioda, 80 odsto plate dobijate od socijalnog zavoda.

Njemačka

I u Njemačkoj su ugovori na neodređeno vrijeme, a ugovor na određeno može se sklapati samo u specifičnim situacijama ili ako to radnik tako želi. Svaki dan, osim nedjelje i državnog praznika, smatra se radnim danom, ali obično je i subota slobodna. Radnik ima pravo na 20 radnih dana godišnjeg.

U Njemačkoj postoji i zakonski određena minimalna plata. Poslodavac je obavezan da plaća punu platu radniku do šest sedmica bolovanja, a u posebnim uslovima i do 12 sedmica. U slučaju dugog perioda bolovanja, poslodavac ima pravo otpustiti radnika.

Trudnice imaju pravo na bolovanje šest sedmica prije i osam sedmica poslije poroda, a platu isplaćuju poslodavac i zdravstveno osiguranje. Poslodavac ne smije dati otkaz trudnici do četiri mjeseca nakon poroda. Roditelji imaju pravo na ukupno tri godine porodiljskog (otac ili majka). Poslodavac ne isplaćuje platu u tom periodu, ali roditelja ne smije otpustiti. Nakon povratka na posao, poslodavac roditelju mora ponuditi poziciju adekvatnu onoj koju je imao prije dopusta.

Uz otkaz se mora dati pismeno obrazloženje, a ukoliko kompanija ima više od pet radnika, moraju biti navedeni opravdani razlozi za otkaz. U slučaju restrukturisanja preduzeća, poslodavac može otpustiti veći broj radnika uz prethodnu saglasnost Zavoda za zapošljavanje. Otkazni rok traje između četiri sedmice i sedam mjeseci, u zavisnosti od dužine radnog staža radnika. Radnika koji radi do šest mjeseci poslocavac može otpustiti bez obrazloženja, ali uz odgovarajući otkazni rok.

Britanija

U Britaniji otkaz možete dobiti samo uz pisano obrazloženje, otkazni rok i objektivne razloge, a dugogodišnji radnici imaju pravo na otpremninu.

Postoji minimalna plata koju je poslodavac obavezan da isplaćuje, a broj radnih sati nije definisan zakonski, već se o njemu dogovaraju poslodavac i radnik. Poslodavac nema obavezu da dodatno plaća prekovremeni rad, ali u platu mora uračunati barem državni minimum ukupnog broja sati koje je radnik radio.

Radnik ima pravo na 26 sedmica trudničkog bolovanja koje se plaća. U specifičnim situacijama, trudničko je moguće produžiti na dodatnih 26 sedmica. Poslodavac ne smije otpustiti trudnicu, a nakon povratka sa trudničkog, radnik dobija isto ili slično mjesto koje je imao prije odlaska na trudničko bolovanje, osim u određenim opravdanim slučajevima. Jedan od roditelja ima pravo na 18 sedmica neplaćenog odsustva s posla zbog rođenja djeteta.

Ni u jednoj od ovih zemalja ne postoji razlika između javnog i privatnog poslodavca kao što je to na Balkanu, ali određene grane, barem teoretski, uživaju veću zaštitu zbog kolektivnog pregovaranja i političkih afilijacija određenih stranaka.